Razgovor s konobarom

Kolikokrat sem sam imel takšne razgovore in kolikokrat sem jamral o življenju v majhnem mestecu in nesrečni moji sreči. Kolikokrat?? Milijon krat!!!!!

Na Youtubu sem našel dve zelo primerni pesmi, ki sta me vrnila v mojo mladost, ko sem taval po svetu in sanjal v žlahtnem stanju.

Moram citirati (najdete na tej povezavi):

Vračam se ko svake noči,

svršilo se sve po starom,

još me čeka zadnje piče

i razgovor s konobarom

i razgovor s konobarom

on te priče ne razumije,

nista ne zna o samoči

ne stižu ga moje riječi

smiješi mi se ili toči.

smijesi mi se ili toci.

In citiram (najdete na tej povezavi)

Ponekad, noću, idem pripit kući

i pitam sebe zašto pijem? Zato

što nema zvijezda, što je svuda blato

i što se srce stalno sprema pući.

IN?? Jah, nič, pa sem našel kar sem iskal!

Ne tavam in nisem več v žlahtnem stanju. Se pravi, da je vse mogoče, samo če se hoče. Če se ne zapustiš in ne poklekneš obupu!!

Z ženo sva se zadnjič sprehajala po Sevnici in sem ji kazal in pripovedoval, kako je minila moja otroška mladost in mladost na splošno. Kako smo se s kolegi "veselili" in kako in kje sem dočakal mnogokatera jutra. Sedaj mi ni žal, saj vem, da so to bile stopnice k današnjem življenju in uspehu. Samo takrat pa tega nisem vedel in se ob takšnih pesmicah spomnim izgubljenega časa, ki se šele sedaj plemeniti.

NA ZDRAVJE!

P.s.: in še na koncu moram citirati lep citat, ki sem ga kopiral od FB buddy-ja Vikija

 What is life? It is the flash of a firefly in the night. It is the breath of a buffalo in the wintertime. It is the little shadow which runs across the grass and loses itself in the sunset.
~ Crowfoot, Blackfoot warrior and orator (vir: http://www.stevenredhead.com/Native/quotes.html)